Jadransko more

Jadran ili Adria dobio je ime po nekadašnjoj talijanskoj istoimenoj luci.

Jadransko more, a posebno njegova istočna obala urešena stotinama otoka, otočića, hridi, zaljeva, uvala jedinstvena je u Europi. Privlačna je za krstarenja motornim brodom, gliserom ili jedrilicom, ali isto tako i modernim akvanautima, koji gušte nalaze pod morem.

Jadran obuhvaća prostor između Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Istočna obala od Prevlake do rta Savudrije pripada Republici Hrvatskoj, uključujući sve otoke, otočiće i hridi duž obale, te otočje Palagruža.

Najplići dio našeg mora nalazi se u Istri, gdje dubina ne prelazi 50 metara.

Od Pule se dno blago spušta tvoreći dugačku, usku udolinu koja se pruža od otoka Žirje prema Italiji, a naziva se Jabučka kotlina. Tu je najveća dubina oko 240 metara. Od Jabučke kotline dno se uzdiže do Palagruškog praga gdje je najveća dubina 130 metara.

Južnije dno strmo pada prema Južnojadranskoj kotlini, gdje je najveća izmjerena dubina oko 1300 metara.

Morske mijene

U Jadranu plima i oseka imaju relativno male amplitude. Na južnom dijelu razlika je najviše nekoliko desetaka centimetara, dok je u sjevernom dijelu nešto veća. Ta je pojava karakteristična za velike i duboke zaljeve južnog Jadrana (npr. Vela Luka na Korčuli, Starigradski zaljev na Hvaru). Morske mijene mješovitog su tipa što znači da su za mlada i punog Mjeseca poludnevnog ritma, a za prve i posljednje četvrti jednodnevnog.

Amplitude su im jako nepravilne. Na mijene znatno utiče i atmosferski tlak, tako će se za promjenu od 1 hPa razina mora promijeniti za 1 cm. S obzirom na male promjene, prilikom ronjenja ne moramo se na njih obazirati.

Morske struje

U Jadranu su morske struje slabo izražene. U nekim uskim kanalima i prolazima (npr. u Pašmanskom kanalu, prolazu na Grebenima kod Dubrovnika) su dosta jake, pa na njih treba pripaziti. Brzina struja mijenja se u pojedinim područjima i ovisi o vremenskim razdobljima. Srednje brzine struja su oko 0,5 čvora, ali mogu doseći brzinu i od 4 čvora.

Slanost mora

Slanost Jadranskog mora u prosjeku iznosi 38,30 promila, tj. u 1 kg vode otopljeno je 38,30 grama soli. U sjevernom dijelu Jadrana slanost je nešto manja od srednjeg i južnog zbog utjecanja rijeke Po.

Temperatura mora

Jadransko more ima izraženu godišnju promjenu površinske temperature. Srednja godišnja temperatura je 11°C. Zimi je more najhladnije, te površinska temperatura iznosi oko 7°C, vrlo rijetko može se spustiti i niže.

U proljeće, more se počinje zagrijavati, te se površinska temperatura penje do 18°C.

Ljeti kada je zagrijavanje najveće, u južnom Jadranu i Istri se zagrije i do 27°C.

U Jadranu se vrlo dobro razlikuju termokline, tj. dijelovi vodenog stupca iste temperature.

Termoklina je najizraženija ljeti, a zimi dolazi do pojave izotermije tj. izjednačavanja temperature u cijelom vodenom stupcu. Ljeti možemo zamijetiti prvu termoklinu na dubini od 3 do 5 metara, sljedeća je oko 12 , slijedi skok na 18 metara, a ispod 30 metara je temperatura uglavnom tijekom cijele godine konstantna.

Valovi na Jadranu

Jačina vjetrova ovisi o konfiguraciji te izloženosti obale i na taj način omogućeno je miješanje površinskog sloja s vodom iz dubine i sudjelovanje u izmjeni plinova između atmosfere i mora. Najčešće visine valova u Jadranu su između 0.5 i 1.5 metara visine. Valovi nastali kao posljedica puhanja juga, znatno su veći od valova prouzročenih burom.